Proslava blagdana sv. Roka i 65. obljetnice misništva mons. Drage Balvanovića u Bosanskoj Gradiški
Blagdan sv. Roka i 65. obljetnica misništva mons. Drage Balvanovića proslavljena je u petak, 16. kolovoza 2024. u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški.
Misu zahvalnicu predvodio je slavljenik mons. Balvanović. Koncelebriralo je 7 svećenika te umirovljeni banjolučki biskup Franjo Komarica.
Na početku misnog slavlja, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina o. Tomislav Topić pozdravio je biskupa, zatim slavljenika, prisutne svećenike, predstavnike gradske vlasti, Srpske pravoslavne Crkve i predsjednicu Hrvatskog pjevačkog društva Ljiljanu Došen te sve hodočasnike koji su došli iz župa Dolina i Nova Topola kao i iz različitih mjesta Hrvatske i europskih zemalja.
Propovijedao je vlč. Marijan Mišo Stojanović. U propovijedi je, među ostalim, kazao kako je sv. Roko bio uzor poniznosti. Rekao je da poniznost pomaže otkriti Boga.
Slavljenika je čestitajući pozdravio i mons. Komarica rekavši da je taj dan slavlja, dan zahvaljivanja. Biskup je istaknuo da je mons. Drago ponizno propovijedao Krista kao svećenik u Banjolučkoj biskupiji, a potom i kao misionar u Peruu.
Na kraju mise, zahvalu je uputio i slavljenik. Zahvalio je Bogu na dugogodišnjem svećeničkom služenju, zatim svojim pokojnim roditeljima i rodbini koji su ga pratili molitvama do oltara i u životu te župnicima koji su ga hrabrili i poticali na ustrajnost.
Svečanost u crkvi sv. Roka završila je Te Deumom, a nastavljena je druženjem u pastoralnom centru župe.
Mons. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški od oca Nike i majke Vjekoslave, rođene Jurišić. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, upisao je Učiteljsku školu u Banjoj Luci. U Đakovu je završio teološki studij i 29. lipnja 1959. zaređen je za svećenika. Obavljao je pastoralne dužnosti župnog administratora i župnika u Osijeku, Novoj Topoli, Mahovljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. Obnašao je dužnost duhovnika u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove. Radio je i kao crkveni sudac, savjetnik, dekan i predsjednik građevinskog odbora za izgradnju nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci.
Otišao je 5. rujna 1987. u Limu, u južnoameričku državu Peru. Tamo je obavljao niz svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, a potom i teritorijalne župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. U Limi je sagradio župni pastoralni centar i crkvu.
Republika Hrvatska odlikovala ga je Redom hrvatskog pletera 28. svibnja 1996. Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom njegove svetosti 11. listopada 2000. godine, a papa Benedikt XVI. svojim prelatom 3. rujna 2007. godine. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine proglasila ga je 2003. svojim službenim delegatom u Južnoj Americi. Predsjednik Perua 11. siječnja 2018. dodjeljuje mu peruansko državljanstvo.
Na Veliki četvrtak, 18. travnja 2019. u katedrali i bazilici Nuestra Señora de Evangelización u Limi imenovan je novim članom kanonika Kaptola nadbiskupije Lima. Uz sav pastoralni rad, Balvanović piše. Objavio je nekoliko knjiga: „Peru – putopisi, običaji, sudbine“ (2002.), zbirku pjesama „Sjećanja i priopćenja“ (2006.), „Svećenici, svjedoci svog poziva“, „Uništena baština, sačuvana vjera“, „Jel’ tako, druže Drago?“ te 2023. u izdanju Glasa koncila knjigu na hrvatsko-španjolskom jeziku „Kronike o ljudima“. Na španjolskom jeziku objavio je „Propovijedi pape Ivana Pavla II. s njegovih posjeta Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“.
Javlja se i u vjerskim listovima: „Radosna vijest“, „Glas koncila“, „Glasnik Srca Isusova i Marijina, „Marija“ iz Splita te u još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.
IKA
