Središnja proslava Dana posvećenog života u Jubilejskoj godini svečano je u Bosni i Hercegovini obilježena 1. veljače 2025. godine euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali Srca Isusova koje je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u suslavlju biskupa mostarsko-duvanjskog Petra Palića, biskupa banjolučkog Željka Majića, apostolskog nuncija nadbiskupa Francisa Assisija Chullikatta i u koncelebraciji brojnih redovnika i svećenika predvođenih provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i vikarom Hercegovačke franjevačke provincije fra Mirom Šegom te u nazočnosti brojnih redovnica.
Ovogodišnja proslava Dana posvećenog života se odvijala pod geslom „Hodočasnici nade, na putu mira“. Jubilarna proslava održana je na razini cijele BiH i na njoj su sudjelovali redovnici, redovnice i vjernici laici posvećeni u Kristu iz Vrhbosanske, Mostarsko-duvanjske i Banjolučke biskupije te svećenici, bogoslovi, sjemeništarci i odgojitelji svih crkvenih ustanova i biskupija.
Nadbiskup Vukšić je na početku propovijedi citirao ulomak iz Dekreta „Perfectae caritatis“ o prilagođenoj obnovi redovničkog života Drugog vatikanskog sabora: „Već je od početka Crkve bilo muževa i žena koji su, ostvarivanjem evanđeoskih savjeta, nastojali u većoj slobodi slijediti Krista i izrazitije ga nasljedovati. Svatko je od njih na svoj način provodio život Bogu posvećen. Mnogi su između njih po nadahnuću Duha Svetoga ili provodili samotan život ili su osnivali redovničke obitelji, koje je Crkva svojom vlašću rado prihvaćala i odobravala. Tako je po božanskom naumu izrasla divna raznolikost redovničkih zajednica, koja je mnogo doprinijela tome da Crkva bude ne samo spremna za svako dobro djelo (usp. 2 Tim 3,17) i pripravna za djelo služenja u izgradnji tijela Kristova (usp. Ef 4,12), nego i da različitim darovima svojih sinova i kćeri bude urešena poput Zaručnice koja je nakićena za svog Zaručnika (usp. Otk 21,2), te se tako po njoj očituje mnogovrsna mudrost Božja (usp. Ef 3,10)“.
„Bogu posvećeni život i njegovo poslanje u Crkvi i u svijetu“
Vrhbosanski nadbiskup je kazao da je Crkva već od početka svojom vlašću rado prihvaćala i odobravala nastanak raznih oblika nasljedovanja Isusova primjera te je stalno pratila njihovo širenje. Također, na razne načine podržavala je takva nastojanja i bdjela nad njima jer su ona izričaj želje da se u životu čovjeka ostvari Isusova svetost, na koju je i Crkva kao zajednica jednako pozvana.
„Jedan od novijih konkretnih znakova u kojima se prepoznaje podrška Crkve životu po evanđeoskim savjetima bila je i Deveta redovita biskupska sinoda koja je održana tijekom listopada 1994. godine na temu ‘Bogu posvećeni život i njegovo poslanje u Crkvi i u svijetu’. A kad je, kao plod te sinode, papa Ivan Pavao II. 25. ožujka 1996., na svetkovinu Navještenja Gospodinova, objavio i posinodalnu pobudnicu (‘Vita consecrata’), svi oblici i zajednice Bogu posvećenoga života, monaški i redovnički, dobili su vrlo suvremen doktrinarni svjetionik i praktičan kompas. I k tomu, da bi se iz godine u godinu redovito podsjećalo na važnost toga dijela crkvenoga života, isti papa je 6. siječnja 1997. posebnom porukom najavio da će 2. veljače te godine, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, prvi put biti proslavljen Dan Bogu posvećenoga života.
Kroz posljednja tri desetljeća, zahvaljujući Bogu za dar i blagoslov u obliku monaškog i redovničkog života te za brojne svece i svetice, misionare i dobrotvore, učene likove i ponizne velikane koji su iz takva života proizašli, Crkva zajedno s vama, draga braćo i sestre redovnici i redovnice, u molitvenom nizu ove godine obilježava 29. Dan Bogu posvećenoga života. To ovaj put ima i posebno značenje jer se događa u godini koju cijela zajednica naroda Božjega proslavlja kao jubilarnu od Isusova rođenja“, naglasio je nadbiskup Vukšić.
„Ovaj dan molitve i razmatranja postoji i zato da u svim biskupijama pomogne još više vrednovati dar Bogu posvećenoga života i produbljivati njegovu poruku, naći pravu i plodnu ravnotežu između akcije i kontemplacije, molitve i djelatne ljubavi te između predanoga zauzimanja kršćana za napredak u povijesti i njihove usmjerenosti prema vječnom životu. Tako je govorio ne samo papa, nego svetac naših dana“, kazao je u propovijedi nadbiskup Vukšić. Potom se kroz svetopisamske spise osvrnuo na pitanje koja je to redovnička budućnost i na koji način je treba graditi?
Istaknuo je da je trajan program svih Bogu posvećenih osoba blagovjesnici biti poniznima, proglašavati oslobođenje sužnjevima zloga, vid vraćati moralno slijepima zbog oholosti, liječiti srca slomljena, na duhovnu slobodu izvoditi koje tlače vlastite slabosti ili tuđa zloba te navješćivati da je s Isusom došlo vrijeme milosrđa Božjega i poziv svima da se obrate i vjeruju Evanđelju.
„To je trajan Isusov program i sadržaj velike budućnost koju trebamo graditi. Taj sadržaj pronositi i svjedočiti znači biti kršćanski hodočasnici nade na putu mira što je program i Jubilejske godine…I neka vas svemogući Bog podupire u svakom djelu u korist siromašnih, gladnih, beznadnih, posljednjih i svih onih koji iskrenim srcem traže Boga. (usp. Vita consecrata, 112.)“, kazao je na kraju propovijedi vrhbosanski nadbiskup.
Zajednički hod u različitosti karizmi
Nakon euharistijskog slavlja, proslava Jubileja posvećenog života nastavljena je akademijom u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu uz prigodni program u duhu jubilejskog gesla.
Sestra Željka Dramac, predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH), u svom je govoru podsjetila okupljene da KVRPP BiH ove godine slavi 25. obljetnicu utemeljenja.
„Hvala Vam, oče nadbiskupe Tomo, što ste predslavili euharistijsko slavlje i uputili nam pastirsku riječ o Jubileju posvećenog života u BiH, uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu! Hvala i vama, oče biskupe Petre i oče biskupe Željko, što ste s redovnicima, redovnicama i laicima iz Mostarsko-duvanjske i Banjolučke biskupije ovaj bljesak redovničkog i crkvenog zajedništva učinili snažnijim. Dijecezanskim svećenicima, profesorima, odgojiteljima, bogoslovima i vjernicima laicima također zahvaljujemo što su nam se pridružili u slavlju Jubileja posvećenog života u Svetoj godini u Sarajevu, u srcu Vrhbosanske nadbiskupije i metropolije, najprije u katedrali Presvetog Srca Isusova, a zatim i u Katoličkom školskom centru ‘Sv. Josip’!
Plamen nade na hodočašću naroda Božjega trajnom molitvom podržavaju dvije kontemplativne zajednice, klarise u Brestovskom i bosonoge karmelićanke na Stupu koje također slave svoj jubilej, 25. obljetnicu Karmela. Obje zajednice sudjelovat će u našemu programu video prilozima o svome molitvenom hodočašću nade“, kazale je s. Željka Dramac.
Dodala je da se „krhki, slabi, sinovi i kćeri želimo i danas zajedno izložiti Božjem pogledu strpljivom i nježnom, moliti ga da nam učvrsti vjeru da je On s nama i da svojim Duhom po nama iz dana u dan preobražava ovaj svijet i stvara novu Zemlju, da budemo u nadi radosni i djelatni“.
„Papa Franjo pohodivši nas kao hodočasnik mira 2015. u Sarajevu kazao je svim građanima naše zemlje kako svakoj osobi, svakoj obitelji, svakoj zajednici želi navijestiti Božje milosrđe, Božju nježnost i ljubav. Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno, kazao je u svojoj propovijedi. I mi kao Isusovi učenici i svjedoci, hodočasnici nade na putu mira u ovoj našoj zemlji i sve do nakraj svijeta, upiremo pogled u Sina Božjega Isusa Krista, koji je naš mir i naša Nada. U ovoj Svetoj godini prepoznajemo potrebu duboke preobrazbe kako bi naš zajednički hod, u različitosti naših karizmi, bio u službi proročkoga svjedočanstva svijetu, na što nas potiče i Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.
Sa zahvalnošću se sjećati naše prošlosti, sadašnjost živjeti s entuzijazmom i veseliti se budućnosti s povjerenjem, kako nas je, uvodeći Crkvu u Treći milenij, poticao i papa sv. Ivan Pavao II. poruka je koju želimo izraziti u programu koji slijedi“, istaknula je predsjednica KVRPP BiH u svom obraćanju.
Zahvalila je nunciju nadbiskupu Francisu Assissiju Chullikattu što je nazočan jer kroz njegovu „prisutnost prepoznajemo ljubav i brigu Svetog Oca prema nama. Mnoga naša braća i sestre u listopadu ove godine hodočastit će u Rim, proći će kroz Sveta vrata i Jubilej posvećenog života slaviti s papom Franjom, u zajedništvu opće Crkve“, zaključila je svoj govor s. Željka Dramac.
„Temelj svake nade je sam Krist“
Skupu se obratio i nuncij nadbiskup Francis Assissi Chullikatt koji je podsjetio da je 24. prosinca 2024. papa Franjo započeo Jubilej 2025. godine otvaranjem Svetih vrata koja simboliziraju vrata raja kroz koja svaki vjernik treba proći u radosti kršćanske nade kao vrhunac svoje nade u vječni život koji je već započeo u nama po vjeri koju ispovijedamo.
„Sveta vrata postaju tako simbol prijeko potrebnog prolaza, izlaska ili duhovnog prijelaza, koji svaki kršćanin mora poduzeti po obraćenju i pokori prema otkupiteljskoj milosti Isusa koji nam je rekao: ‘Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se…’ (Iv 10,9a). Jubilejska vrata su dakle slika Krista (Iv 10,1; Mt 16,19), koji nas vodi prema našoj nebeskoj domovini, opraštajući grijehe i otpuštajući kazne. U tom smislu, Krist je vrata kroz koja mi prolazimo kako bismo sreli Boga (Ez 46,1-3) licem u lice (1Kor 13,12) i vidjeli Boga onakvog kakav on jest (1Iv 3,2).
Jubilej, dakle, postaje slavlje te nade koja nas stavlja na ‘izvanredni put’ prema spasenju koje nudi Krist. To je jedan od razloga središnjosti nade u Svetoj godini koju živimo. Tu središnjost nade u životu kršćanina i svake osobe također je istaknuo preminuli papa Benedikta XVI. u enciklici ‘Spe salvi’. Papa nas podsjeća da se svaki plan, čak i onaj zemaljski, mora osloniti na nadu prije nego što dosegne cilj. No temelj svake nade je sam Krist, koji je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio svijet (Iv 16,33c) i vodi nas do najvišeg cilja: vječnog života“, istaknuo je, između ostalog, nuncij Chullikatt.
„Draga braćo i sestre: Život vjere sa svojim ljudskim očekivanjima, tjeskobama, trpljenjima i neuspjesima itd., jest ‘mjesto učenja’ nade. Zato je apostol Pavao odabrao znak nade kako bi ohrabrio kršćansku zajednicu u Rimu svog vremena, riječima: ‘Nada pak ne postiđuje’ (Rim 5,5) koje je papa Franjo ponovno upotrijebio u Buli proglašenja ove Jubilejske godine. Naime, upravo je nada ta koja daje snagu za vjerovanje, ljubav i život“, kazao je apostolski nuncij u BiH.
Naglasio je da je život Blažene Djevice Marije rječit, uvjerljiv i umirujući primjer koji treba nasljedovati jer je Marija Zvijezda mora, Stella Maris, i znak sigurne nade. Naime, Marija je bila krajnje odredište nade mnogih ljudi i naraštaja koji su čekali i pripremali Gospodinovu Epifaniju.
„Znamo da vrijeme postiže svoju puninu kada je sjedinjeno s vječnošću, to jest s beskonačnim vremenom Boga. No, nada je u srcu tog tijeka vremena, čekajući puninu ispunjenja. Na našem zemaljskom putovanju ‘hodočasnika nade’ neka Marija uvijek bude za nas sigurna sidro u olujama života kako bi nas vodila prema Očevoj kući. S ovim srdačnim osjećajima, želim svima plodan susret kako bismo, slijedeći put nade mogli dovesti čovječanstvo Kristu, jedinim vratima prema Očevoj kući“, kazao je u svom obraćanju nadbiskup Chullikatt.
Bogat program akademije
Voditelj programa je bio bogoslov Stipo Gabrić. Monolog „Kraljica Katarina“ je izvela Anela Križanac. „Dijalog dvojice fratara“ pripremile su dvije franjevačke provincije, Bosna Srebrena i Hercegovačka franjevačka provincija dok je pjesmu „Domovina moja“ izvela Marijana Šeremet.
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Sarajevska provincija i s. Maristela Franjić otpjevale su pjesmu „Kopreno od snijega“ dok su sestre Družbe sestara Služavki Malog Isusa, Sarajevske provincije uz „Prijatelje Malog Isusa“ iz Gromiljaka izveli pjesmu „Imaj srca.“
Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca (Žepče) s učenicima KŠC „Don Bosco“ pripremili su skeč „Ima nade za svakoga“. Sestre Misionarke ljubavi predstavile su se s „Porukom nade“ u izvedbi s. Anđelke Pavliško, MC, a sestre Kćeri Božje ljubavi i učenici KŠC „Sv. Josip“ iz Sarajeva sa „Zvijezdom nade“ Benedikta XVI.
Marijine sestre čudotvorne medaljice iz Žepča i Dječji zbor „Ljiljani svetoga Ante“ iz župe sv. Ante iz Žepča otpjevali su pjesmu „Pogledaj, o čudotvorna“. Zbor školskih sestara franjevki, Provincija Svete Obitelji u Hercegovini izveo je skladbu „Dajte mi sladak pjev“.
„Glas Bistrice“ iz Livna predstavio se s „Dona nobis pacem“ (Palestrina/Mozart) uz glasovirsku pratnju fra Marka Spajića. Školske sestre franjevke, Bosansko-hrvatska provincija i djeca „Male škole“ iz Vareša izveli su „Pjesmu stvorova“.
Filip Klarić, učenik 4. razreda gimnazije KŠC-a „Petar Barbarić” iz Travnika, recitirao je „Pobratimstvo lica u svemiru“ Tina Ujevića. Sestre Milosrdnog Isusa (Novi Travnik) i zbor „Zrakice Milosrdnoga Isusa“ predstavili su se s pjesmom „Da mi je biti kao Ti“ dok je sestra Andreja Dujić, uršulinka iz Zenice, izvela „Molitvu“.
Sestre klarise iz Brestovskog su u programu sudjelovale kroz video „Hodočasnice nade po uzoru na sv. Klaru Asišku“, a sestre karmelićanke iz Sarajeva uz video uradak „Hoditi pod plaštem Marije“.
Učenici Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog izveli su pjesmu Nikole Šopa „Isus čita novine“, a p. Ante Topić, isusovac iz Sarajeva, izveo je pjesmu Izidora Poljaka „Planite bijeli ognjevi duše“.
S. Željka Dramac je potom zahvalila Povjerenstvu Konferencije na čelu sa s. Blankom Jeličić, milosrdnicom, koja je koordinirala rad na pripremi proslave te svima koji su pomogli u pripremi i realizaciji programa obilježavanja Dana posvećenog života.
Redovništvo u BiH: 339 redovnika i 466 redovnica
Završnu riječ svim okupljenim je na kraju programa uputio nadbiskup mons. Tomo Vukšić.
„U ime braće biskupa, svećenika, bogoslova i svih ostalih Isusovih vjernika u našim biskupijama, još jednom izričem srdačan pozdrav svoj braći i sestrama, članovima zajednica Bogu posvećenoga života, koji žive i djeluju u Bosni i Hercegovini. Velika vam hvala za dosadašnje služenje u Crkvi Božjoj i molimo blagoslov svemogućega Boga u vašoj budućoj izgradnji njegova kraljevstva.
Na dan 31. prosinca 2024. godine na području Bosne i Hercegovine živjelo je i djelovalo 805 redovnika i redovnica (339 redovnika, 466 redovnica). Danas s velikom zahvalnošću mislimo na svakoga od njih ponaosob i s jednakim osjećanjima gledamo na njihove zajednice papinskoga prava, pa ih ovdje s poštovanjem i zahvalnošću želim sve poimence spomenuti.
Upravna sjedišta svojih provincija u Bosni i Hercegovini imaju: braća Franjevačke provincije svetoga Križa, Bosna Srebrena; braća Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije; školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije prečistoga srca Marijina; školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincija Svete obitelji; Družba sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga – Provincija Majke divne; Družba sestara Služavaka Malog Isusa, Provincija Bezgrješnoga začeća blažene djevice Marije.
Osim spomenutih, među nama djeluju također redovnici četiriju zajednica, koje svoje provincijsko sjedište imaju izvan BiH: isusovci, Hrvatska pokrajina Družbe Isusove, Zagreb; salezijanci, Hrvatska salezijanska provincija svetog Ivana Bosca, Zagreb; karmelićani, Hrvatska karmelska provincija svetoga Josipa, Zagreb i dvojica trapista, Red reformiranih cistercita.
Među nama su i redovnice čije zajednice svoje upravno sjedište imaju u nekoj drugoj državi: Kćeri Božje ljubavi, Provincija Božje providnosti, Zagreb; Kćeri milosrđa, Provincija Krista Kralja, Zagreb; Klanjateljice Krvi Kristove, Zagreb; Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Zagreb; franjevke Marijine misionarke, Poljska; franjevke od Bezgrješnog začeća, Dubrovnik; Misionarke ljubavi, Regija srednja Europa; Marijine sestre, Osijek; uršulinke, Zagreb,; Služavke Malog Isusa, Provincija svetog Josipa, Split; Sestre milosrdnog Isusa, Poljska te dvije klauzurne zajednice: klarise, Brestovsko i karmelićanke, Sarajevo.
Draga braćo i sestre, koji ste Bogu posvetili svoje živote, na kraju ove akademije pozdravljam vas sa željom: Budite hodočasnici nade na putu mira! Milost vam, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, nade naše (usp. 1 Tim 1,1-2)! Bog vas blagoslovio!“
Proslava ovogodišnjeg Dana posvećenog života završila je zajedničkim ručkom svih sudionika.
KTA
